Znam da postojiš negdje iza mene
kad hodam cestom, lagano me pratiš
i tih si poput sjene,
ako skrenem, ti me pravom putu vratiš.
Osjećam tvoju toplinu u sebi
kad je duša ogrnuta bijelom bojom
i ni za što te mijenjala ne bih,
jer me od rođenja zoveš svojom.
Znam da si u duši i kad je sama
i ne zna kamo bi pošla,
zov kojim ponekad zove me tama
nije staza kojom bih ja prošla.
Znam da se nalaziš uz moj put
svaki put kad otvorim oči zelene
i kao lahor takneš moj skut,
jer određen si da paziš na mene.
Pričam s tobom u sebi noću,
zahvalim se ili zamolim nešto lijepo,
osjetim te kad god hoću
i onda kad greške radim slijepo.
Hvala ti, Anđele, za svaki dan
što ga uz mene provodiš netremice
i činiš sve da je miran moj san
da novim jutrom sunce obasja moje lice.
Znam da postojiš i ne pitam se otkud
ponekad ni moje duše nema,
a kad se duša spremi na daleki put
ja ću uvijek biti tvoja tema.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
irida
mkrmar
