Kažu da će asteroid proletjeti i sudariti se sa Marsom.
Kažu. Predviđaju.
U toj trigonometriji života, prohujali su lijeni sati od kojih nemam ništa.
I to kažu.
Kažu da je prošlost mrtva stavka života.
A zašto onda tako jako probija tkivo sjećanja i odlaže se još uvijek u nekom kutku podsvijesti?
Kažu da će asteroid projuriti brzinom 12 km/s. Kažu.
Ali ne kažu da svaka mrtva tvorevina može ponovo nanijeti bol.
Gledam ovo sivo nebo iznad sebe.
Samo ga gledam.
Vidim zraku ljepote što se probija kroz sivi dan, u sivi sumrak i mračnu noć.
Ne, nije asteroid.
Nije ni prošlost.
Slutim nečujni tijek pješčanog sata što rotira u glavi i ostavlja svoje tragove… tragove svog vremena, svog postojanja.
I… sporije, nego ikada, slutim svoje traženje koje me uvijek vraća na isto mjesto – meni.
Vidjet ću tog dana, hoće li taj asteroid uništiti neku planetu.
Možda hoću, a možda i ne.
A hoću li vidjeti svoje tragove, ostavljene u kaleidoskopu mog života?
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
irida
med.mlijeko
