Kao da sam bez tijela... raščlanjena na uzorke mašte što po slabašnom tlu stvarnosti ostavlja svoje tragove...
Pritječu mi nepoznate podzemne misli, pokreću se sjene u dubinama duše, izmamljuju ih tvoje riječi iz prošlosti.
Ukrast ću vatru iz plavog oka i zapaliti je na nebu, umjesto sjajne zvijezde i neka tim hladnim plavim sjajem zagrije moju smrznutu kožu što se cijedi niz svjetlost i nestaje u tami.
Žuti disk je danas vidljiv i prehladan za mene. Predaleko je od ovog globusa, a on se stalno i stalno neumorno vrti sam oko sebe.
Ledom okovano jezero šuti. Nema ga više.
Novi život polako struji ispod te prozirnosti i nastaje novo doba.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
irida
bglavac
