Očima bijelim od noći, iz svog kuta života, progledavam u novi dan.

Vidjela sam noćas rasute crvene ruže po praznim klupama u parku, vidjela sam u daljini plavetnilo duše i pustinju srca.

Očima bijelim od noći gledam u tamnu dubinu duše i uzimam mjericu tame promiješanu sa zrncem svjetla.

Iz tih finih pojedinosti izuzet ću danas jednu prelomljenu liniju lijevog dlana i znam da će se lepeza vjetrova usmjeriti u pravcu juga, donijeti oblake i odmoriti me.

Jutros sam pronašla istinu, kraj mene uspavanu, od tame prikrivenu.

Dogorijevam polako u ovom danu, jednim dijelom gubim trenutak po trenutak i odvajam se od stvarnosti zamišljenim poljupcem Sna.

Mjesec pun, tako prepun sebe, uzima i mene.

Sudbina piše svoju stranicu ovog 9. kolovoza i lukavo me odnosi na svoje puteve koje mi je nekad davno odredila.

Duša se pokušava namiriti disanja, ali sve su kraći, kao i ovi topli ljetni dani dani što su polako sve tamniji i ustupaju mjesto jutarnjoj hladnoći.

Očima bijelim od noći iz svog kuta progledavam u ovaj novi dan.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4