napisano 2010.
I dok je dan polako odvlačio noć u svilenu tamu Svemira, u piktogramu lutanja mojih misli zadržala sam se na tijeku vremena...
Zadržala sam pogled na tvojim sklopljenim očima.... disao si mirno...
Na tvom licu se ogleda čitav svijet mojih želja, a u igri kišnih kapi i ove tišine što se proteže prema prozoru, zlatni prah života spava na tvojim trepavicama...
Najljepše doba dana je kad otvaraš prekrasne plave oči i pozdravljaš život...
U zrcalu promatram konture lica, iz sebe lomim komad leda i pišem neki stih, samo za tebe...
Već sam dobila odgovore na tisuće pitanja.
Iz labirinta šumovitih glasnika duše dobila sam jasan odgovor: «postoji samo jedno putovanje – odlazak u svoju unutrašnjost»... (kako lijepo reče Karl M. Rilke) i uvijek putujem tim labirintom podzemnih hodnika, istražujem čudne reljefe na zidovima, šetam stazama vlažnim i mekim od sjevernog neba...
Dok ti mirno spavaš, moj labirint se sve više proteže u svilenu tamu Svemira...
Na oltaru noći polažem delikatnu ranjivost, u pijesak stavljam zlatni prah života i čitam tvoj otisak na mojoj duši...
Pred tim žigom postojanja umotala sam se u bijelu koprenu što mi je noćas opet došla u san...
Bijelo...nečija duša će opet na svoj put, davno zacrtan i mapiran...
I dok sam na oltaru noći polagala svoj san, moj San je još mirno spavao...
Dah presjekao titraj srca, a ovo prekrasno olujno jutro me dozvalo i odvelo ... da ti se opet vratim.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
vanessa
bglavac