Vrijeme, kao pucketanje vatre u kaminu, uzima predzadnji dah anđela i zajedno sagorijevaju u kutu zvjezdanog neba za kojeg nitko ne zna.
Znakovi su znakoviti.
Glupa rečenica.
Iako u trenutku izgubim pojam da je ipak sve rečeno jezikom ptica, savršeno razumijem znakovite znakove.
Je li mi vrijeme za promjenu mene u meni?
Je li mi vrijeme primiti poruku meni od mene iz mene?
Glupa rečenica. Nerazumljiva.
Za slijepe – nevidljiva.
Za gluhe – nečujna.
Za neosjetljive – bezbojna.
A tako moćna.
Sve dublje bih zaronila u svoje potonule svjetove, kao nekad.
Recidiv?
Opet glupa riječ.
Skratila sam priču.
A tema se produžila.
Zaobišla je centar i nastanila se u kutu oka otkud se skidaju iskrivljene slike i odlaze u Svemir po novi nemir.
Prošaptala sam svoje ime.
Glupa rečenica.
Završit ću priču.
Za večeras.
Ima toga još, a moja neprilagođenost će nestati u jednom pametnom trenutku.
Kada?
Vjerojatno, za tri noći.
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
edin.kecanovic
irida
bglavac
