Tamno nebo, tamnije od najtamnije noći, svilene duše i zamagljenog pogleda blagonaklono mi se naginje ove lijepe kasne večeri.
Bez ikakvog znanja o trenutnim mislima, stupila sam u ovu lijepu noć, dok je tijelo zadrhtalo.
Mjeseca nema, potonuo je u dubinu tamnih oblaka što su se nadvili nad usnulu panoramu moga grada.
Srce te osjetilo.
Ispod vitkih breza trava je prestala puštati zlatne vlati, a sa tamnog nebeskog baršuna zvijezde me ne gledaju očima mačke.
Iz dubine Svemira nema onih davnih nemira, iako još uvijek vrijeme mjerim isprekidanim udisajem i čudnim titrajima srca, sve u meni je ispunjeno tvojim pogledom.
Odgovor sa neba mi baš večeras treba.
Od sunčanog diska do punog Mjeseca prošla je elipsa tanke zlatne niti i pokazala mi put prema tajnama srca.
U tim dubinama Zemlja se čini prelijepa, Svemir više ne šalje nemir, a odgovor sa neba je baš taj biser života što mi treba.
Moj San ima svoj titraj, moja pjesma ima svoj izričaj, a tvoj pogled svemu tome daje onaj kristalni sjaj.
Sjaj plavih očiju.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
