Boli me zvuk neba dok mu Sunce otvara tamna vrata, boli me sjećanje rastanka.
Sjeverna strana mog srca uspostavila je potez zaleđivanja.
Južna strana gori u vatri.
Ne mogu protumačiti te simbole što su poput bisera prosuti pred mene.
Ne mogu vidjeti svoju sjenu, ne mogu vidjeti onaj početak, koji me uvijek vraća – meni samoj.
Nekako se izgubih u tom vremenu, u tom čudnom životu.
Možda bih trebala pozvati svog anđela, ali mislim da me i on zaboravio.
Prolazi vrijeme u čekanju, raspravama o muškim principima i ženskoj pasivnosti.
Obuzima me san i magla, ne čujem pjev ptica ranom zorom, ne mirišim jutarnji zrak.
Oči su slijepe. Zelene i slijepe.
Bliži se smiraj dana, ali ja sve dublje i dublje tonem u ništavilo, koje tako boli.
U moj potonuli svijet ne mogu doći, jer sam zaboravila gdje mi je ključ tih tajnih vrata.
Osjećam nemir, jer ostajem pred tim vratima, a brezina šuma i dalje doziva moju dušu što neprilagođena lebdi između mene i Neba.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
edin.kecanovic
