U ranojutarnjoj šetnji, dok je dan pratio noć u njen završetak, u tom kaleidoskopu goruće ljepote, zemaljska riječ, ta bijela riječ, zaoštrila je um, odvratila pogled i misli od jutarnjeg začaranog pogleda i poput očiju mačke zastala ispred mene…

U bjelini tih očiju, iznad ušća života u druge slapove, pronašla sam odgovor…

Praznina se gleda slijepim pogledom u danima bez boli…

Jedina nit što spaja je titraj srca…

Potopljen polusvijet, čudni ljudi, još čudnije situacije, boje, koje nisu moje…

Ovom životu sam dala svoj znak, kao znak pokraj puta što vodi ili odvodi, što spaja ili razdvaja…

Na oltaru ove noći vidi se plamen gorući…

Neka san pokrije sve nemire i muke svih ljudi, sve zablude i zastranjenja u čudna raspoloženja…

Postajem svoja aura u sebi, a u misli stižu davni stihovi: "Gledam te dok spavaš, dok ti Mjesec lice zlati i bezbroj sjajnih zvijezda neka te u snu prati… Gledam te, dok ti san lice ljubi, gledam te, dok se noć u daljini gubi…"

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://moj-plavi-svijet.blog.hr/

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4