Kao prozirno staklo, pukla je misao u glavi i zaledila se.
Zatvorila sam oči, dok je Sunce poput zlatnika probijalo tamu istoka.
Sjetila sam se nekih riječi obećanja.
Zaustavih i drugu misao. Vratih se prvoj. Onoj zaleđenoj.
Za ovaj dan je dovoljna.
Ne trebam više takve misli, dok je ova još duboko zaleđena u meni.
Nisam je niti otpustila.
Stalno joj se vraćam, kružim oko nje poput Mjeseca, imam svoju galaksiju gdje je ona centralna putanja oko koje se sve vrti.
Zapisat ću u pijesak tu misao, jer znam da će je ispred svih, a i ispred mene pomesti vjetar.
Je li možda zapisana u moj genetski kod?
Ne, nije. Stečena je.
Izmjerila sam težinu svega i osjećam da je vrijeme pokopati tu zaleđenu misao i sve dijelove tijela naučiti da više nije dio mene.
Smisao svega je pjesma.
Neću ugasiti vatru preko njenog toka, već u suprotnom.
Kad se počne rasplamsavati, zalit ću je svojom suzom i otpiti led.
Vidim da mi je sada bitno ovo što je 'sada', a ne ono što je bilo.
Sve što je bilo, je mutan izvor otkud ne mogu dobiti ono što mi treba.
Imam ime za ovo 'sada' – nove plave oči.
click link:
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
vanessa
irida
ljubicica
mkrmar
