Nebo se pokrilo i zašutjelo.

U ovoj noći tišine, utapa se kamen u dno, more se zbunjeno odlama i odlazi u beskraj...

U kristalnom zrcalu promatram konture svog lica...

Vidim da su moje sjene zagrljene, vidim da opet iz vatre izbijam gorku šifru tvog imena i bacam je prema zvijezdama...

Noć tišine, kao Pariz u proljeće, noć tišine i čudnih hladnih mirisa što mi dolaze i sjećaju na travanjske šetnje Gornjim gradom.

Noć tišine...

Na trgu ptica nema nikoga...

Cijeli taj svijet šuti, noć tišine je savila gnijezdo ispod mog balkona i šuti...

Iz visine dolazi sablasni mir...

Još uvijek čujem onu staricu što me zaziva iz tame i pjeva da su joj čudni listovi moje knjige života.

Noć tišine...

Iz mojih trošnih temelja polako izrasta plava sjena, odvodi mi srce i ostavlja ga u tami..

Noć tišine...

Sjećam se budućnosti, drugih gradova, osamljenih trgova ptica...

Ostavljeno mi je srce u tami, a nebo boje čelika najavljuje ovu, noć tišine.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr/

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4