Ispustila sam iz ruku dugih šest godina života, proklizile su niz prste kao biseri rasuti po snijegu i u toj bjelini nisu se vidjeli.

Umorne oči nisu zapažale bisere u snijegu, jer su zvijezde poprimile bijelu boju turobnog pejzaža moje osamljenosti, moje najolje pratilje.

Iz trenutka vječnosti istrgnulo me vruće Sunce prošlog ljeta i naplavilo na oštre hridi nepoznate obale. Našla sam mekan kutak i tu se sklonila.

Nakon nekog vremena to je postala najljepša plaža ovog globusa, najzelenija dolina mog vilinskog vrta i najljepši maslinik na obali mora.

Smokve tog života su slatke i preslatke. Skupe su, ali život je tako i tako jedan, a ispod masline se još uvijek okupljaju mlade lastavice i nose mi izgubljene bisere na dar.

Svaki novi dan je novi biser.

http://shadowofsoul.blog.hr

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php