Znalački igramo odabrane uloge, svatko ima svoj izbor u životu.
Jutros je niz lice klizila hladnoća neba, oči su nakon tame vidjele plavi led što je raskošno pohodio ulice mog grada.
Novi svijet, pust... nenaviknut na davanje jutarnje topline, zaledio je i ono malo mira u meni.
Nad licem prolijeću bijele ptice, između trepavica odlijeću stari snovi u nova prostranstva.
Bez ljudi, ulice se čine sablasno mirne.
Glasovi jutarnjih ptica fino putuju mojim slušnim sustavom i kao da znaju probuditi to mlado jutro pred kraj ovih sedam dana.
Bezimeno šuštanje po davnim sjećanjima vraća u budućnost i dotiče prošlost, da bi u sadašnjosti zastalo i zaogrnulo me mekim pokrivačem stvarnosti za početak novog dana.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
