Kad Suton želi sresti Zoru, ljudi potrošenog pamćenja ne znaju pokazati put..

Pitala sam danas ljude na trgu ptica, gdje se ljube Suton i Zora… ?

U ritmu neizrečenih pitanja odlelujala sam dalje…

Davna vremenska prašina mi je bila vodilja dok sam za njom hodala između tezgi gdje se nudilo svašta: umovi, mržnja, voće, ‘ljubav’, tuga, paprika, sreća, paradajz, radost, grožđe, zavist, strah, lubenice, sram, neugoda, nelagoda, poniženje, ponos…

Iz zlatne tišine, iz te nijeme buke, ugledah dvoje traženih… Sutona i Zoru, ugledah ih u mojim mislima…

Poželjeh staviti pred svoja vrata znak dubine, da ljudi prepoznaju kome dolaze…

Ništa se nije dogodilo.

Inspiracija se zavukla u kut, šuti i gleda me čudnim očima…

Pokazala mi je zrcalo…

Opet sam iz srca odlomila najoštriji komad leda i u pijesku počela pisati tvoje ime…

Tama će se polako penjati uz zid do mog balkona, kao zmija skliznuti u sobu i zauzeti svoje mjesto pored inspiracije.

Bojim se da ću se probuditi jednog jutra, sjetiti se sna u bijelom i u novinama pročitati tvoje ime…

To će biti trenutak kad će Suton poljubiti Zoru, sjediniti se s njom i odnijeti tvoju dušu…

Iza mirnog čela nemirne misli, jer, kako reče Soltec: "najtamnije i najbolnije je pred svitanje."

 

http://shadowofsoul.blog.hr/

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH