Član ShadowOfSoul

Upisao:

ShadowOfSoul

OBJAVLJENO:

*... sjena ...*

*... sjena ...*

angel

 

Moje plutonske oči vide, a uranska intuicija osjeća i ono najdalje, najdublje, najtajanstvenije... vide svoju sjenu...

U labirintu dubokog jezera, gdje je tama mekana kao duša i gdje se duh propinje Nebu, progovorila je sjena stihovima Antonia Machada:

«Gospode, moje srce šumi kao more, o Gospode!
I razbit će se niz ove stijene,
čuješ li moje srce, o Gospode!
Moje srce šumi... kao more»....,

...dok se kroz rotirajuću svijest želim približiti tom šumovitom moru, a iz duboke tuge uzimam led i razmičem paučinu prošlosti.

Kao pozitivan predznak javlja se titraj srca, onaj poznati titraj: 'nisi sama... imaš sebe'.

Kad ''bezdan uzvrati pogled'' i taj pogled uhvatiš kao jasnu poruku i zaljubiš se u te oči, znaj, iznad postojanja spajaju se ruke i zazivaju šumovito more, zazivaju jesenje magle i spuštaju se na korijen crnog hrasta, da u njegovoj dubini razluče sjenu Sna.

Postaješ moj trag, postaješ početak gdje sam stala, postaješ odmor nakon umora...
 
I kad slijepe oči duše vide sjenu, potopit ću te u svoj polusvijet, gdje ćeš na kamenu vidjeti zapis mog kraja i početka...

Oči se gube u tvojima, u njima vidim nestašne igre, ali ne vidim čovjeka umornog od života...

Sunce se nikad neće okrenuti od mene, samo sam ja malo u sjeni...

Priziva me Mjesec, sa svojim opsjenama, lutanjima, priziva me sjena, da joj pogledam u oči i odlutam s njom ispod Mjesečevog traka...

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4

 

 



*... a ti me pitaš...* postojim... ostajem...