U nebeskoj sivoj haljini obavijen moj grad još je snivao, dok sam na balkonu udisala mirise noć i kiše u zraku, koja neće doći.
Značenje svijeta u tom trenutku mi nije bilo bitno, odstranila sam korijen težine duše i pustila da me noć opčinjava svojim mirisima, a kiša koja ne dolazi, izaziva moj nemir.
Kao bijeli prah osjetih par kapi na licu i to je bilo sve.
Tako provodim petu noću u odmaku od tebe, a tko me stalno vraća tebi, osim mene same.
Lutala sam po daljinama mojih misli, poslala sam ih među tvoje, da se spoje i da mi te ne odvoje.
Zasjenjena oblacima, noć je polako odmicala, nebo se spuštalo sve niže, a tama je uzimala dio po dio mog tijela.
Krilati san zatvorio je trepavice, između njih više nisu mogle doletjeti bijele ptice.
Grad nije živio tu noć, od njegovih zidina ostale su samo sive nebeske haljine oblaka, koje su vijorile na tom vjetru što mi je donio sladak zvuk tvog imena.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
