Od mladih leptira nije ostalo tragova. Izgubila sam iz vida njihov let, njihove kretnje, jer na kamenom zidu nema praha s njihovih krila.
U stupnju iznad boli duša u kasne sate ispraća okus morske soli sa tvojih usana.
Kroz dlanove su prošle nečije ruke, kroz oči su blijede svjetlosti probile svoj put i nestale u beskraju.
Miris jeseni uvlači se u blaženstvo ovog jutra i otvara vrata za nova hladnija prostranstva.
Nebo sjevera sprema svoj plašt, kojim će prekriti moj grad gdje dišem sama.
Još uvijek dišem sama i silueta na zidu je samo moja.
Na stolu se čežnja bori sa razumom i odvaja svijest od podsvijesti bez luči, koja bi bar na tren osvijetlila koridor kretanja.
More svjetlosti, kao bezimeni ratnici, napada osjetljive oči duše.
Ona se povlači sve više u svoju tamu, u tu zavjetrinu otkud će opet gledati mirno, spokojno i nakon nekog dana izroniti svježa, da bi nekog dočekala otvorenih očiju i srca.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
