Polako sam shvatila da si mogao otpasti iz mog života, kao slomljena karika čvrstog lanca sjedinjenja što traje i traje.

Kako mi je jučer nebo bilo milostivo!! Tvoje kretnje nisu ispunile jučerašnje jutro. Sve je bilo čudno. Prazno. Tiho. Sablasno.

U tom kišnom jutru, bila sam samo ja i ovaj neumorni globus što se tako uporno vrti sam oko sebe!

Zaledila sam jučerašnje jutro i otpuhnula ga kao tanku vlat trave da se izgubi u beskraju vremena.

Moje jutro je počelo drugačije. Danas. Život teče venama, urgentno najavljujući da više nema onakvih stanja kao jučer.

Lišće će se uskoro okititi divnim proljetnim bojama, a zvjezdani krug je noćas bio sakriven gustim sivim oblacima, prepunim vode, prepun nepomiješanim ludim jutrima i još luđim noćima.

Njihov put, put tih sivih oblaka, otpuhnuo me danas na ove bijele stranice gdje izlazi dio podijeljene jezgre preplašenog srca.

Tu si ... sve je opet dobro.

http://shadowofsoul.blog.hr
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php