Tamo gdje zaljev ulazi duboko u kopno, tamo gdje Mjesec ostavlja svoj otisak na nebu…. tamo si sinoć, uz to more samozatajnosti, dotaknuo moje usne.

Opet sam zaronila u svijet zanosa, sanjarenja, a iz tvojih plavih očiju, toliko drugačijih od onih koje sam voljela, dočekuje me ranjena duša…

Bijele noći opet pohode moje snove, prisjećam se sebe – u samoći.

Vidim se sinoć u tvom zagrljaju…

Ledeni snovi više nemaju snage okovati moje srce….

Sinoć je duša imala svoj put prema tvojoj.

Dotakle su nam se duše u susretu… dotakle i zagrlile, poljubile.

Na tom jezeru bijelog obilja osjećam tvoj i svoj strah od ponovnog zbližavanja s nekim, od ponovnog otvaranja nekome, od ponovnog darovanja duše duši.

Imamo li pravo na još jednu šansu?

Brže od planinske rijeke odgovor stiže i nestaje poput traga zvijezde, koja tone u sebe.

Između nas i Neba je mir.

Između nas i Zemlje su pitanja, teški odgovori.

Između mene i tebe je….započeta ljubav.

Je li?

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php