Vidjela sam se u snu, vjerovala sam snu, zaspala sam u snu.

Mjesec, zadnji očevidac mog sna, probudio me i ponovo začarao.

Nema me.

Svjetlo, što prodire kroz zatvorene oči, čini me umornijom...

Zaboravljam se.

Kad je oblačan dan zaklonio moj pogled, shvatila sam da sam u snu…

Sve oko mene je san, kao nepomična koprena kiše i noći…

Moje srce zna, da je oko njega san…

Nema puteva… sve je divljina…

Otišla sam od sebe tebi.. i nisam se vratila.

Još sam uvijek kod tebe, ali mene nema…

Hoću li se ikad vratiti, da me Mjesec obasja u svojoj sjeni i da konačno otvorim ove umorne oči?

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://moj-plavi-svijet.blog.hr/

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4