Vidjela sam se u snu, vjerovala sam snu, zaspala sam u snu.
Mjesec, zadnji očevidac mog sna, probudio me i ponovo začarao.
Nema me.
Svjetlo, što prodire kroz zatvorene oči, čini me umornijom...
Zaboravljam se.
Kad je oblačan dan zaklonio moj pogled, shvatila sam da sam u snu…
Sve oko mene je san, kao nepomična koprena kiše i noći…
Moje srce zna, da je oko njega san…
Nema puteva… sve je divljina…
Otišla sam od sebe tebi.. i nisam se vratila.
Još sam uvijek kod tebe, ali mene nema…
Hoću li se ikad vratiti, da me Mjesec obasja u svojoj sjeni i da konačno otvorim ove umorne oči?
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
irida
bglavac
