napisano 25.04.2005. u 14:53h
na portalu Iskrica weblog,
a iz 1. zbirke
“Sjena duše”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=51586
Probudio me noćas trak Mjesečevog svjetla, dočekao me tiho i uplovio u neki polusvijet tamnih sjena, koje su prolazile nepoznatim koridorima moje duše.
Noći, te gorke prijateljice, postale su spasiteljice, postale su spasiteljice.
Svjetlost u modrim danima bolno dodiruje usne i prelama svoje trakove u neke druge boje, boje koje nisu moje, ostajem tiha.
U nekoj nepoznatoj vatri prohujalih dana i nadolazećeg ljeta, sjećanja kao stražari na vratima, umiru smrću mojih sjena.
Sazidao si u pijesku kule, koje more nije uspjelo razoriti.
Sjećanja.
Stražari.
Kula u pijesku.
Padale su i druge kule građene iznad tamnih bezdana, padale su zvijezde, n na nebu mog života.
Bačena iz nekog razrušenog grada, sklupčana kao zmija ispod kamena, snivala je ta duša svoje snove godinama.
Tražila se u nekim psalmima, padala među pale i ponovno se dizala, ostala je vjerna svojoj istini, svojoj slabosti i snazi.
I takva, neprepoznatljiva drugima, i dalje ostaje na svom putu i vidi ....
Mjesec noćas nije znao za sebe, bio je opet prepun sebe, predivan na tom tamnoplavom baršunu.
Na prostoru čistog neba vječnosti sekunde života zasjala je i ta duša.
Ostala je sa svojim stražarima, nedodirnuta i opet dočekuje svoj san, a u trećoj noći iza nekog spajanja stražari polako spuštaju glave i žele mir.
Sjećanja ... stražari pred vratima tih dubina duše već su se umorili.
Tako se dogodilo.
Dan poslije ... padat će zvijezde i dalje, a tajnoviti Mjesec gledat će dušu, koja je prsnula u tisuću boli.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2013/10/1631702220/ocaravanje-i-sjecanja.2.html
http://www.webstilus.net/content/view/7040/128/
bglavac
edin.kecanovic
