Dogode se tako neki dani, neke noći, neka predvečerja, kad se noć prikrada danu, tiho i najtiše ga smijeni i caruje cijelo svoje darovano vrijeme …
Dogodi se tako da me netko potraži u tišini predvečerja, uzme me za ruku i odvede u svoje priče, u svoje živote, i sadašnje i one davno proživljene…
Dogodi se tako da dim cigarete obavije sliku na zidu i oslika svoju konturu, a ispod neba je sve onako kako treba biti…
Konture dima, ova večer ima dobar okus…
Plamen svijeće, dim cigarete koju puši najdraža osoba na svijetu, a unutar srca kristalno i najplavije oči na svijetu zauzele mjesto, otopile led života i učinile da ovaj svijet izgleda savršeno dobro…
Tamo gdje spavaju smaragdi i rubini, ništa se ne događa…
Kamen je uronjen u svoje dno, ali tamo gdje se vide najplavije oči na svijetu – tamo je život zamagljen srećom i romantikom…
Tamo je najljepša melodija života, čak i na ovako tužan dan, u ovako tužnom trenutku kad se prisjećamo…
Ne samo na ovaj dan, srećo moja, hvala ti što si mi rekao: "kad sam te vidio, u tom koridoru ljudi, ono svjetlo je padalo samo na tebe i prišao sam ti" :)
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
edin.kecanovic
