Iznad neba skupio se oblak boli i prosuo u pljusak što je sinoć padao na dio globusa gdje zauzimam svoje mjesto.
Ispod mene noć se uspinjala i uzimala mi komad po komad tijela, skrivala ga u svoj mekani tamni plašt i odvodila u koridore vlažnih zidova, mokrih staza zaraslih travom i zatvorenih vrata.
Mekim pokretom duše pomilovala sam te u daljinama snova, a iz neizlistanog drveta nikad nije iznikao cvijet.
Daleki smo. Sami.
Veže me taj zaljev gdje se osjećam spokojno, distancirano od života i sebe same u sebi.
Nisam znala za kraj, koji se vidi na dalekim horizontima kao tanka crta sunčevog izlaska.
Noć je dodirnula usne, osušila ih i nestala.
Mekane tamne noći, poznate prijateljice, sve više stežu vrat na kojem visi ogrlica pitanja bez odgovora.
Duša je opet mekano pomilovala tvoje lice, spustila plahovit poljubac na te plave oči i nestala u daljinama.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
