Pokladni običaji održavaju se krajem zime, kada priroda miruje prije dolaska proljeća i kada se ponovno budi. U vrijeme kada se čovjek bavio pretežito zemljoradnjom, živio je u strahu od gladi i bio je ovisan o hirovima prirode te je vjerovao da će ju maskiranjem u biljke i životinje, kroz pokladne običaje, odobrovoljiti te da će mu godina biti plodna.

Razna pokladna događanja i danas, kao i u prošlosti, zaokupljaju građane Zagreba i okolice. Da se prisjetimo: od 14. do 18. stoljeća na Gradecu se održavala viteška igra Prstenac u kojoj je konjanik u trku kopljem ciljao u obješeni kolut; fašnička atrakcija bilo je i penjanje na stup premazan sapunom na čijem se vrhu nalazila guska – ujedno i nagrada onome tko ju je uspio doseći.

Negdje od polovine 18. stoljeća, od blagdana Sv. tri kralja (6. siječnja) do korizme, Zagrebom je vladala Njegova visost, princ karnevala. Tada su u domovima zagrebačkog plemstva priređivani plesovi pod maskama. U 19. stoljeću organizirani su maskirani balovi u Narodnom domu u Opatičkoj 18 te potom u zgradi Streljane na Tuškancu. Kasnije se plesalo u Glazbenom zavodu i u Hrvatskom domu, u dvoranama Pjevačkog društva Kolo i športskog društva Sokol. Pivovara u Ilici bila je još jedno mjesto u kojem se tada održavao pokladni bal, dok su početkom 20. st. zabave priređivane i u novoosnovanim pjevačkim, športskim i raznim drugim građanskim društvima. Nerijetko su te organizirane zabave imale i humanitaran karakter.

Najraskošnije i najveselije zabave bile su na pokladni utorak te se na taj dan, nerijetko, organizirao i pokladni Korzo čiju je povorku predvodio princ karnevala. Sva ta fašnička ludovanja završavala su žalobnom povorkom na Čistu srijedu, kada je bacanjem slamnate lutke – princa karnevala – u Savu, simbolički pokopano sve zlo i nevaljalo u životu grada.

Vesna Leiner

izdao. Muzej grada zagreba