PROČITANO

606

PUTA

OD 14.01.2018.

Procvat poganskih tradicija

to je ono pravo čemu bi trebali težiti...

PROCVAT POGANSKIH TRADICIJA

SAMO 20 POSTO ESTONACA SMATRA DA RELIGIJA IGRA VAŽNU ULOGU U ŽIVOTU

Estonci obožavaju prirodu

Najviše vjernika okuplja Luteranska crkva – što je tek 13 posto stanovnika Estonije ili najmanje religioznih na svijetu

Slavka ANIČIĆ

Kada su estonske građane nedavno upitali da li religija igra važnu ulogu u njihovu životu, samo 20 posto ih je odgovorilo potvrdno. Istraživanje je naime pokazalo da je ova baltička zemlja država s najmanjim postotkom religioznih ljudi na svijetu. Doduše, ulice grada Tallinna nude varljivu sliku estonske religioznosti. Tornjevi krase stari grad, zvona zvone nedjeljom i pjesma se čuje iz crkvi u koje ulaze posjetitelji. No većina tih posjetitelja su turisti.
    Kada je BBC-jev novinar posjetio veliku (evangeličku) luteransku katedralu u Tallinnu jedne nedjelje pokazalo se da su gotovo svi od 70 ljudi koliko ih se našlo u crkvi doputovali iz Nizozemske. Šačica ljudi - njih najviše 15 – predstavljaju otprilike ukupan broj estonskih praktikanata.

Povijesno neprijateljstvo
Evangelički pastor u toj crkvi Arho Tuhkru tvrdi da nije riječ o novom problemu. »Ljudi vjeruju, samo ne žele pripadati crkvi«, objašnjava pastor Tuhkru za BBC. »Nemamo tradiciju da cijela obitelj odlazi u crkvu«, nadodaje pastor.
    Iako je Luteranska crkva najjača crkva u Estoniji, njeni vjernici čine tek 13 posto stanovnika, naglašava pastor Tuhkru. Najviše govori statistički podatak da manje od jedne petine estonskog stanovništva smatra religiju važnim dijelom svog života. Taj je trend vidljiv na svakoj razini društva. Čak i u školama religija nije zastupljena kao predmet. Umjesto toga, na satovima povijesti mladi Estonci uče o invazijama koje su predvodili Nijemci i Danci koji su donijeli kršćanstvo u tu baltičku zemlju. Stoga se na tu religiju gleda kao na vjeru kolonizatora, koju većina građana odbacuje.
    »Mislim da je jedan od glavnih razloga što danas govorimo o Estoniji kao o sekularnom društvu činjenica da se nacionalni i religijski identitet ne poklapaju«, tvrdi Ringo Ringvee, savjetnik u estonskom ministarstvu za religijska pitanja.
    Drugi problem je jezik. Mnogi Estonci nisu razumjeli strane misionare koji su im došli propovijedati. Prema riječima Ringa Ringveea, luteranski svećenici govorili su njemački, a ruski pravoslavni svećenici došli su u 19. stoljeću te su do početka 20. stoljeća govorili ruski.
    Odmah nakon osnivanja Estonske pravoslavne crkve 20-ih godina prošlog stoljeća obredi su vođeni na estonskom jeziku, a 1940. Sovjetski Savez je izvršio invaziju na Estoniju i pripojio je. Kroz gotovo cijelu sovjetsku vladavinu, koja je završena 1991., javno posjećivanje crkve nije bilo poželjno.
    No dok je u drugim bivšim sovjetskim republikama došlo do procvata kršćanstva nakon proglašenja neovisnosti, u Estoniji se to nikad nije dogodilo.

Obožavatelji prirode
To je slijed događaja koji je većinu Estonaca odveo daleko od Boga, što ne znači da oni ne vjeruju ni u što. BBC-jev novinar pošao je u šumu udaljenu oko 300 kilometara od Tallinna kako bi se susreo s grupom ljubitelja prirode ili ljudi koji štuju prirodu.
    »Mi smo pogani«, predstavlja se Aigar Piho, otac osmero djece koji živi u selu Rouge na jugoistoku Estonije. »Naš Bog je priroda. Čovjek si mora uzeti vremena, sjesti i slušati je«, objaš

Snažno gospodarstvo

    Estonija je demokratska zemlja s 1,34 milijuna stanovnika i članica je Europske unije, NATO-a i dio eurozone. Estonija ima snažno gospodarstvo te je u toj zemlji naglašena sloboda medija te politička sloboda i velika se važnost pridaje obrazovanju.

njava Piho sjedeći na deblu na šumskom proplanku.
    Poput mnogih Estonaca Aigar Piho je produhovljen te svoju religiju naziva Maausk – vrstu estonske duhovnosti i povezanosti s prirodom - u kojoj su stabla i zemlja obožavani i prema vjerovanju posjeduju moći. Aigar Piho naime tvrdi da je njegovo mjesto susreta s božanstvom upravo šuma, iako je bez ikakvih obreda, rutine niti religijskog teksta teško to nazvati organiziranom religijom.
    Njegova kćer Kotre, stara 22 godine, potvrđuje da obitelj pripada vjerovanju Mausk. »Mi samo znamo da smo na taj način u skladu s prirodom«, tvrdi Kotre.
    Aigar Piho i njegova obitelj pozvali su BBC-jevog novinara na ljetni festival, na kojem okupljeni plešu oko vatre, penju se na ogromnu drvenu ljuljačku i pjevaju. Djevojčice beru cvijeće i prave vjenčiće, koji prema starim vjerovanjima, trebaju staviti pod jastuk tijekom noći u nadi da će im oni donijeti muža.
    Tradicije poput ovih su duboko ukorijenjene u estonskoj kulturi: više od 50 posto Estonaca izjavilo je da vjeruje u duh ili životnu silu. Postoje neslaganja oko toga koliko su stare te tradicije. »Obično su zasnovane na folkloru preuzetom iz 19. i početka 20. stoljeća«, objašnjava Tonno Jonuks, arheolog specijaliziran za prethistorijsku religiju u Estoniji. »To je nešto u što su ljudi već vjerovali, no nije riječ o običajima preuzetim iz srednjeg vijeka ili razdoblja prije kršćanstva«, nadodaje Jonuks.
    Druga je skupina osnovala organizaciju zasnovanu na drevnim runskim kalendarima. Naziva se Maavalla Koda te ima tri do četiri stotine pripadnika, među kojima su i Andres Heinapuu te njegov sin Ott.

Razgovor sa stablom
Za njih je duhovnost nešto što ostaje osobna stvar i odnosi se na način na koji čovjek gleda na živa bića oko sebe. »Stabla nemaju uši, pa stablu u mislima uputim pitanje dok stojim pred njim. I osjećam da mi na neki način šalje odgovor«, objašnjava Andres Heinapuu za BBC.
    Na novinarsko pitanje, Andres potvrđuje da razgovara sa stablima te da ono nije objekt već subjekt. »Hrast zna biti strog, dok je oskoruša često puna razumijevanja«, objašnjava Andres Heinapuu.
    Iako mnogi Estonci vole prirodu oko sebe i žele je zaštititi, ipak tek manjina estonskog stanovništva dijeli vjerovanja Andresa Heinapuua. Međutim, čak i Andres Heinapuu i njegov sin, kao svi Estonci, vole svoju zemlju – što se može nazvati savjesnim oblikom nacionalizma.