Valentinovo, 14.2., dan kad se slavi Dan zaljubljenih, dan kad sam doživjela neke trenutke i uvijek kad dolazi, osjećam neku muku u sebi i neko loše iščekivanje.

14.2.1992. je mama završila u bolnici, Valentinovo je tek probijalo svoj put kod nas u Hrvatskoj, a ja sam već bila blokirana teškim životnim događajima i nisam ga voljela.

Kako su godine prolazile, opuštala sam se i počeli smo malo obilježavati taj dan kupujući neke male crvene sitnice i sjećajući se našeg dana kad smo se sreli, 15.8.2004.

14.2.2018. je Davor završio na operaciji, taj dan je operiran, Valentinovo sam provela u bolnici i na cesti hodajući i noseći dokumentaciju koju sam morala predati za njegovo bolovanje i opet mi je Valentinovo zadalo težak udrarac i blokiralo me za sljedeće godine.

Ove godine je došlo, ali meni nije Valentinovo milo, jer mi se opako već dva puta zamjerilo i ostavila sam taj u jednom kutku života, da sam po sebi traje i drugima nešto daje, ali mene da zaboravi i zauvijek loše dane od mene odnosi.

Ne, ne volim Valentinovo, volim život i ljubav, ali taj dan ne obilježavam ... taj dan ostaje nijem i prazan dan, dan obilježen nekim tužnim uspomenama koje su mi zadale teške udarce i blokirale me.

Ove godine Davor i ja slavimo 17 godina zajedničkog života i naše Valentinovo je uvijek na Veliku Gospu, 15.8.