Iza tamnih oblaka nisam vidjela jutarnju zvijezdu.
Već danima vise iznad panorame mog grada, skrivaju nas od drugih bića, skrivaju nas od nas samih.
Biti skriven – lijep osjećaj.
I dok sam udahnula oštri zrak, bjelina snijega me iznenadila... kao da je tek pao...
Led se raširio poput ljetnog požara, uvukao me u svoj pucketavi svijet i promatrao prelomljene linije na dlanu.
Ništa novog.
Budućnost prekrivena tamnim oblacima.
Skrivena od mene.
Biti skriven – (s)lijep osjećaj, koji ne vodi nigdje, osim na bijelu površinu, ledom okovanu, u sebe umotanu.
I traje taj osjećaj skrivenosti sebe u sebi.
Nije proljeće.
Zima vani... zima u zadnjem kutku neusklađene sive tvar, još nije usklađeno kretanje prema ovom jutru i kretanje prema meni.
Nevidljivi plašt me skriva od jutarnje zvijezde, umjetna svjetla zavaravaju na lažne puteve i vode me u dubinu noći.
Promijenit ću kontinent, promijenit ću planetu, ali ne mogu promijeniti sebe u sebi, dok nisam spremna na promjenu. Još ne.
Kava je završila svoj jutarnji ritual... krenula sam... bez promjene.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
edin.kecanovic
