Svježe skuhana kava puši se iz moje šalice dok još snena sjedam za stol u kuhinji, glavom okrenuta prozoru i promatram snježni pokrivač što je isplela zima svojim bijelim pahuljama, radeći danonoćno i požrtvorno na njemu , kako bi prirodu , ogoljelu i nekako tužno osamljenu zaogrnula plaštom nevinosti i čistoće.

Grane borova opasno su se savile nad pustim perivojem, praveći zaklon ispod kojeg bi sletjela poneka ptica tražeći hranu. U rane jutarnje sate, kad još sve spava, a tišina odjekuje praskom u meni poput vatrometa, dok pravim prve korake u snijegu ostavljajući duboke tragove, opijena ljepotom koja me okružuje, nestaje svaki nemir u meni što bi se nakupljao danima. I misli moje odlepšale bi nekud daleko , u ona još nedodirnuta prostranstva pod suncem i nebom što se plavi....a visoka trava leluja na vjetru, zelena , prošarana poljskim cvijećem...

I danas pogledom šaram po drveću, iznad kojeg se jedva nazire nebo, a u podnožju skakuće vjeverica, tražeći hranu što ju je marljivo skupljala mjesecima. Pratim je pogledom dok se nevjerojatnom brzinom i vještinom penje uzduž drveta, visoko...do samog vrha, pa onda zastane, njušeći zrak, s kitnjastim repom visoko uzdignutim, a onda se sunovrati istom tom brzinom na dolje i nestane, ostavljajući sitne tragove u još nedodirnutom snijegu što je padao cijelu noć...

Hm..pomislim...koliko ljepote u toj bjelini..koliko života u toj tišini......

Za mnoge je zima duga, turobna, hladna ..i teška...Vuku se dani...sivi, mračni...a noćima nikad kraja...I vrlo često čujem poznatu jadikovku: "Ah kad će konaćno prestati zima. Čini me depresivnim. Fali mi života."

Svakako, svatko od nas ima "svoje  godišnje doba" u kojem je u svom elementu..Moja je jesen. U njoj sam potpuno svoja. No zima, koliko god tehničkih poteškoća nosila sa sobom, daje nam priliku da se umirimo, povućemo u sebe...Učinimo ono neophodno...inventuru duše....Ogolimo se , poput ovog drveća što nas okružuje...kako bi se zatim  pokrili nekim novim spoznajama , bijelim..čistim, što jedino mogu doći iz našeg srca...A srce čuti jedino možemo u tišini.