Vrijeme mi nije vječno.
Iz dubine noći u plavom snu vidim crvene ruže.
Tamno crvene ruže.
Misao je bljesnula i okrenula mi slomljeni dan prema kraju.
Ne radujem se sumraku, ne radujem se sjenama.
Teku misli, teče vrijeme.
Spržene livade zaoblile su fini pejzaž u grubi reljef što se položio ispred mene, tako da moram zastati.
Na usnama nema čuđenja, ali tko me vidi sada, dok ovo pišem?
Možda ću se okrenuti iza sebe, možda ću poželjeti vidjeti tvoje plave oči i u njima potražiti onu mirnu zavjetrinu?
Možda. Ne znam.
Gledam odsjaj sebe u sebi.
Ne vidim se.
Moje oči su zalutale u beskraj i opet su te pronašle.
Daješ mi snagu za dalje, jer imam osjećaj kao da sam te zaboravila. Nisam.
Glasovi anđela i mutni snovi uvijek podsjete na tebe.
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
