U pogledu, zaleđenom od zimskog solsticija, potopljeno je carstvo zlatnih niti otkud pletem razne oblike, dajući im imena pradavnih anđela.
Jedni od drugih uzimamo i dajemo, otpadamo i spajamo se.
U vremenu izgubljeni, u trenutku pronađeni…
Znam da postoji taj trenutak kad se pronađem u sebi i znam da je taj trenutak sjaj života…
A tako smo malo sami sa sobom…
Iz svjetlosti, promiješane sa sivilom zimskog solsticija, izlazi zlatna nit tvoje ljubavi i tiho je provučena do mog srca.
Kad u tom zvjezdanom krugu zlata izraste onaj pogled, u kojem vidim sebe, Ljubav pokazuje svoje lice i poklanja mi se u svojoj uzvišenosti.
I uvijek u tom pogledu vidim to lice Ljubavi, jer ona ima lice... prekrasno, prodorno, nedjeljivo i mistično… začarano, a opet tako blizu.
Ljepota Mjesečevog sjaja u ovom zimskom solsticiju naglašava se tim mističnim sjajem prodornog pogleda Ljubavi.
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
