Smrznuo se cvijet pod snijegom.
Bijelo me iznenadilo.
Okrznulo me i pomislih da stavim neki prigodan stih, ali neću.
Tom bijelom maestru ne želim otkriti svoj put prema nepoznatim slovima, što ih razumiju samo vile i anđeli.
Kad je bjelina osvijetlila moj unutarnji zid, svojim nevidljivim plaštem ga je razotkrila i sjena se pružila daleko.
Zidovi u nama.
Zidovi izvan nas.
Granice.
Nema slobode u nama.
Zatvoreno trgujemo emocijama, kao na lošoj tržnici propalih osjećaja.
Ne mogu protiv crnih bezbojnih pjesama.
Ne mogu niti protiv ludo crvenih riječi, što odvode u maštu.
Znam samo da trebam piti ono što istječe sa izvora promjena.
Znam da trebam u sebi otopiti led i pustiti ga da otplovi prema daljinama.
Danas vidjeh sebe u tvojim očima. Danas.
I kako me je iznenadila ova bjelina što leprša kroz hladnu noć, iznenadiše me moje slike u tvojim očima.
Ipak sam ti još u modi.
Potpisat ću srcem, zapečatiti poljupcem.
Ne vjerujem riječima.
Vjerujem tvojim plavim očima.
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
