Lice uronjeno u vodu pamti zadnji odraz sebe u zrcalnim kapima.
Spustilo se lice u vodu da bi izliječilo umorne oči i vratilo sjaj tom zelenilu.
Misao se vinula niotkud, okružila tijelo i ispunila sobu.
Napila se duša ovih slova iz plavog flomastera što kapaju neusklađeno i potiskuju sjećanja.
U beskraju su zavijane staze, ne dodirujem više zaštitnu ogradu tamnih koridora kroz koje prolazim.
Put je poznat, iako nema svjetla, u tami se staza mekano proteže u dubinu.
Uspavana sam.
Vidjeh onaj kamen ispod kojeg si me pronašao sklupčanu kao zmiju sa vilinskim suzama u očima.
Isti tren su odletjele između trepavica i navukle sjenu na lice.
Iz tog razrušenog grada ostao je samo taj kamen kao nijemi znamen dalekog doba.
Misao se vinula i ispunila sobu i puštam je kroz otvoren prozor neka poleti prema tebi.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
edin.kecanovic
