PROČITANO

1446

PUTA

OD 14.01.2018.

Jedna davna priča...

Vezani članci

Budim se da nebo ne bude krletka dušama, nego slijetalište ljepoti poslije ljepote života. Budim se zbog ljubavi, zbog sebe, zbog tebe, zbog svih okrutnosti svijeta. Očima tamnim kao noćno nebo koje se javlja između zvijezda, ona se za trenutak čvrsto zagleda u njega, kao da je sam njen izgled bio očigledan odgovor. Budim se u ovom svitanju drukčija i nova, budim se, a ti šapućeš mirisom sna, okusom meda, cvrkutom ptica probudi se ljubavi, rijeka bez povratka nas grli ovim svitanjem. To je bila duša istine. Drugi ju nazivahu Majkom nad majkama, ali ona nije bila tako stara, ona nije starija od vlati trave koja treperi na vjetru, na kojoj jutarnja rosa zrcali sreću buđenja. Ona je lice ljubavi koje su mnogi zaboravili. Došla je u ovom svitanju da sjemenom ljubavi sjedini čovjeka i ženu u ljepotu postojanja. Budim se i otvaram oči, tvoje lice se zrcali u svakoj kapljici sna. Krenimo zajedno do kraja svijeta dok voda bešumno protiče, probudimo se sjedinjeni u obećanju da ćemo izaći među koplja sunčeve svjetlosti hrabro koračati među opustjelim srcima i u svakom zrncu pjeska zrcaliti ljubav i istinu života!

U jednoj od onih noći dok sam gazeći nebesku rijeku bila izgubljena u strahovima stavih srce u vjetar njegove blizine i umjesto treperavih, ponekad varljivih očiju neba, ispred mene se prosu svjetlosni put ka svitanju.

Izađoh iz tame noći

zakoračih u svitanje sna

otvorih porte srca i upitah se

Tko sam ja?

Jedan čovjek stoji i gleda more i mjesečinu kako se kupa u tom beskraju. Tamna silueta muške ljepote i zrcaljenje tuge u očima boje sna. Između čovjeka i mora po pješćanom žalu, kao sjenka satkana od mjesečine, netko hoda. Žena duge plave kose zastade na tren i ogleda se u očima boje sna. Dokotrljala kapljica neke čudesne vode se iskrila na njenom licu. Suza kapnu na njegov dlan i pretvori se u izvor iz kojeg poteče rijeka bez povratka.

I više nisam bila samo ja
postadosmo ti i ja.
Razbili smo tišinu noći
probuđenim
još neostvarenim željama
dok je vjetar pjevao baladu
o ljudskim čežnjama,
a zvijezde šutjele o neostvarenim snovima.

Koračali su zajedno plažom čovjek očiju boje sna i žena duge plave kose. Velika rijeka bez povratka je ispirala pred njima ostatke soli na svjetlucavom pijesku života. U tragovima njihovih stopala se kupalo tek naslućeno jutro novog buđenja.

Ti i ja
sjedinjeni u žudnjama
vidjesmo osmijeh neba
i na horizontu,
iza oblaka veliko svijetlo
svijetlo nad svijetlima
ljubav
u našim snovima.