Bilo je to vrijeme tihog umiranja. Probuđeni Kerber na vratima nutarnje tmine me pozivao na ples crnih sjena u širinama utjelovljenog uma. U ružičnjaku sna je procvjetala crna slutnja. Ti si bio nemoćan u svojoj boli, gubio si se u prostranstvima strahova kojima nisi želio darovati ime. Neka sotonska snaga se nadvila nad trenutke sreće. Znala sam da mnogi putevi vode ka spasenju iz ralja smrti, ali bojala sam se tvoje odluke, bojala sam se da u tebi ne uskrsne silueta pogube života i ne odvede te stazama na kojima su prosute latice crnih ruža. Izgubio si glas, tvoje orudže kojim si osvajao glumište. Šaputali smo, a u tvom grlu je gorila vatra uništenja. Riječi su gubile svoje pravo značenje, prekrivale su kao svilenkasti veo istinu koju nismo željeli prihvatiti kao konačnost. Crna ruža je polako venula u perivoju duše, osjećala sam snagu ljubavi koja pobjeđuje sotonske stihove ispisane Kerberom u meni. Istina se rađa iz svetoga grala, šapnu mi srce u jednom dušezorju. Sunce je otvorilo svoje dlanove i prosulo zlaćani prah, gaseći vatru u tvome grlu. Vjetar sa orkanskih visova tuge je postajao lahor ljubavi. Progovorio si punim grlom i tišinom duše razbio opnu stravične šutnje u kojoj smo mjescima gubili dah. Istina od koje smo bježali je neobjavljući se nestala kao oblak iz kojeg je potekla poezija novoga života.  Noći zaiskriše svilenkastim mrežama starih snoviđenja. Ponovo smo gasili žeđ vinom sa obronaka na kojem žive dobri ljudi.

Kerubin sa vatrenim mačem nas je propustio u naš Empirej. Arkadija nas je primila u svoje okrilje i darovala nam plodove iz doline smaragdne rijeke snova. Nebom se prosuo sjaj sreće i pretakao u vrelo iz kojeg je isticao serotonin, hormon dobrog raspoloženja. Smijali smo i smijehom zatomljavali Kerbere u nama i trgali latice sa crne ruže, bacajući ih u rijeku zaborava. Istina, skrivena iza koprene strahova, se nazirala na horizontu našeg srcograda. Amor vincit omnia. Mi krenusmo stazama iscrtanim na karti ljubavi.

http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://utjelovljeni-um.blogspot.com/2007/12/mudrost-pokreta-mudrost-pokreta-je.html