Predosjećala sam tvoj dolazak, osjećala sam ljuvenu žudnju kao mekani pokrivač koji se spuštao sa neba i omatao oko ogoljele duše koja je slijepa lutala bespućem sna. Srce je slutilo ljepotu iako se nije usudilo zaplesati ples tetrijeba u dolini suza. Tijelo je koračalo ulicama kamenog grada i tražilo nježnost vlati trave na kojima bi bosonogo uranjalo u kapi rose, oćutilo svježinu praskozorja svijesti, spoznalo snagu zvjezdanog kalendara i doživjelo solsticij, nježnost noći ljubavi. Došao si tišinom proljeća i otvorio vrata sunca. Poveo si me u dolinu smaragdne rijeke da naučim voljeti mirišljavu stvarnost punu zvukova i boja dolazećeg ljeta. Bila sam umorna od vedrine koju sam navlačila kao krinku na godinama tužno lice. Nedostaju ti bore smijeha, šaptao si pokazujući mi deltu i put ka nedoglednoj sreći. Tu je Posejdon sagradio Utopiju i darovao je Oceanu, govorio si jezikom koji je nagovještao novu oluju u duši. Zaboravi oluju ruža i posadi nove cvjetove u dolini suza, bio je imperativ izrečen glasom tvoga srca. Krenimo u kompliciranu jednostavnost davno napisane priče, odgovorih ti promatrajući iskrenje sna u tvojim očima. Pružio si ruke ka zapadnom nebu i zaustavio nestajanje dana, razrezao si more i ucrtao stazu kroz Scilu i Haribdu, kroz sudbinski moreuz u koji se nisam usudila zakoračiti. Dogodilo se čudo. Demoni koji su godinama krali sretne trenutke nestadoše vrtloženjem purpurnog sunoćavanja. Promatrala sam galeba na lažini sna i zavoljela prohujalo vrijeme s kojim sam se tog trena opraštala. Zagrlio si me skidajući zadnji veo lažnosti sa moga lica. Nasmijala sam se tvojoj hrabrosti, jer mogla sam biti Salome koja razotkrivajući se ubija iz pohlepe. Volim bore oko tvojih očiju, smijao si se. One su znamenje sreće, odgovorih ti promatrajući odraz lica u jantarnom sjaju tvoga pogleda. Pobijedila si samu sebe, tvoj glas se slijevao u rapsodiju boja koja nas je sidrila u moru ljubavi.

http://sretan-trenutak.blogspot.com