Divno je vidjeti te kako nježan izranjaš iz ljubičastih cvjetova sna i u tvom zagrljaju osjetiti buđenje srcozorja. U svetosti svjetočulnosti, u beztjelesnom stanju osjećaja koje izrasta kao lepršava ptica iz pepela drevnih pradjedova ti mi daruješ praskozorje novih žudnji. Riječi koje su postale dodiri kojima milujemo kožu iznutra su zgusnute u lahor ljubavi i sjedinjuju četiri strane svijeta u ovu našu jedinu, peto godišnje doba u kojem trajemo titrajući na krilima vječnosti. Bio je san i ostao je san, naš san. Izronili smo iz ništavila u beskraj slobodne misli, u našoj ljubavi su ptice grabljivice postale nježne sjenice koje nam  najavljuju svitanja i pjevajući slavuji koji nas pozivaju u okrilje sna. Osluškujem titraje zvjezda  koje bezriječjem pišu odu ovom sretnom trenutku postojanja. Sa tvojih usana izletaju leptiri koji sjemenkama ljubavnih cvjetova oplođuju fluid i pretvaraju ga u svetost svjetlost koja nas izvodi iz  podzemnih hodnika nepostojanja u snu. Čuvarica Lunina hrama nam ucrtava puteve ka tajnovitom izvoru istine. Na rondou vječnosti stoji putokaz ka dubini srca, najsvjetliji put kojim smo mogli krenuti. I krenuli smo. Koračamo stazama svih svjetonazora, plivamo ponornicama svete svjetočulnosti i slijevamo se, sa dušama ljudi dobre volje, u ocean snova. Divno je vidjeti te sretnog u ovom praskozorju, čudesno je sjediniti se s tobom u beztjelesnost duševnog mira, uroniti u maštoviti svijet svjetlosti i osjećati jednostavno ljubav.

http://umijece-vremena.blogspot.com