Utopije, otoci sreće, misaona zdanja koja nosimo u duši, zvijezde našeg neba, željene sanjane, vječno tražena Atlantida, Grad sunca, Čista zemlja. U dokonim satima, u vremenu opuštanja, u trenucima duševnog mira predivno je lutati tim postajama ljudskoga uma i sanjati, da, budan sanjati kako će sve one jednoga dana prestati biti utopije, kako će uskrsnuti u gradu sanjajućih knjiga, napustiti police u bibliotekama i postati naša stvarnost. 

 

 

 

 

Kada čitam ta, iz ljudskog uma iznjedrena djela, osjećam da se sve te željene zemlje nalaze u nama samima, da ih samo treba otkriti, da treba znati zaplivati oceanom života, zaroniti u dubinu sebe, zaplesati sa stražarima na kapijama želja, zakoračiti u Platonovu Atlantidu. A onda se vinuti se ka unutrašnjem suncu i osjetiti toplinu Campanellinog grada, uspeti se na krov svijeta i na svjetlosnoj planini svijesti spoznati da se Čista zemlja nalazi uistinu u dubini našeg srca.

 

 

 

 

Shambala je tajnovito kraljevstvo Tibetanskog srca, eterički svijet njihovih snova. Ne, to nije zemlja koju možemo pronaći na zemljopisnim kartama, to nije zemlja koja je jednom postojala u prostor-vremenskom kontinuumu kojega poznajemo. Čista Zemlja, Shambala postoji kao i Atlantida i Grad sunca, negdje u našoj duhovnosti, u nekoj još ne spoznatoj dimenziji duše.

 

 

 

 

Legenda kaže da se Shambala, taj divovski lotos i njegovih osam latica smijestio u snijegom pokrivenom planinskom lancu. U središtu lotosa je, poput prašnika usred cvijeta, smješten grad Kalapa, pun dvoraca izgrađenih od zlata, srebra, kristala, biserja i koralja. Zrcala na vanjskim stranama palača bliješte svjetlošću, a svjetlo na njihovim stropovima omogućavaju stanovnicima da vide cijeli univerzum i bogove sunca, mjeseca, bogove u koje su oni vjerovali. Tradicionalni tibetanski izvori daju opsežan opis najvećeg dvorca, dvorca u kojem je stolovao kralj Shambale, a taj opis podsjeća na opise koje susrećemo u opisima Samsare, kotača života:

 

"Dvorac ima četvora vrata koja simboliziraju četiri strane svijeta. Uzduž koraljnog ruba okolo vanjskih zidova su  postavljene plešuće božice. Palača ima devet katova i okrunjena je na vrhu zastavom i kotačem Dharme sa jelenom i košutom sa svake strane.  Palaču okružuju tri prstena od tekućeg Jambu zlata. Na vrhu  vanjskih zidova su viseći srebrni ukrasi i ispupčene tirkizne grede. Prozori su od lapis lazulia. Vrata i grede su od smaragda i safira. Ima zlatne zastore i stjegove, a krov je od dragulja koji proizvode toplinu, dok je pod od kristala koji proizvode hladnoću. Stupovi i noseće grede su od koralja i bisera. U Čistoj zemlji postoje i druga čudesa, neiscrpna vaza sa blagom, žito koje se nikada ne može do kraja požnjet i drvo koje ispunjava želje."  

 

 

 

 

Utopije drevne, vječno sanjane i nikad dosanjane želje, žudnje, čežnje uzdrhtale duše, snoviđenja treptajućeg srca, ljubav utkana u zbilju, ljubav puna struna nadzemaljskog svijeta. Jutros mi se pričnja da u svjetlosnoj muzici čujem glas nebesa, da u plesu oblačnoga neba vidim siluetu svemirskog srca, dok u zbilji iskri vječni san ovozemaljskog svijeta. Kristalno jasna utopija, ljubav izronjena iz prevremena, iz drevnih želja da ljubav bude i ostane jedina hrana koja dušu snaži. Iz utrobe njene iznjedrena snaga, istina ovozemaljskog života, kapljice nektara, strune eliksira,  svjetlost nad svjetlima, to svjetlosno prabiće koje u svakoj sretnoj duši ljubav stvara.

 

 

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com