Dok kristalno jasna noć

skida srebrnu haljinu

ona

zaustavljena u trenutku buđenja

vidje zvijezdanog orla

u beskraju nedosanjanog sna.

Vidje čudesnu pticu nad morem

koje nije bilo more

pod suncem koje nije bilo sunce.

Još uvijek snom omamaljena

zagrli sunčev trag

most ka ljepoti buđenja.

Bilo je kao rukovanje

čekanjem okrunjeno

a

sakrivena u rijeci pročitanog,

tek naslućena u poljupcu,

zatvorena u neizgovorenim istinama

odjevena u čovjeka

vratila se ljubav.

ONA osjeti buđenje u sebi, buđenje u novom snu. Miris sna se izmješa sa mirisom svitanja i ljepotom sunca. Zvjezdani orao se slio u život koji je do tog trena samo sanjala.

 

 

Došao je toga dana

čela punog osmjeha

i uzdrmao oklope

njenog nepovjerenja.

Zatvorio je kapije

na kojima su vrebali

laskavi prodavači ljubavi

i površni potrošaći snova.

Došao je toga dana

ruku punih sunca

i dotaknuo njene

godinama branjene nesigurnosti,

a ništa nije znao o njoj

ni trud da maska,

koju je on prvim poljubcem skinuo,

bude savršena

ni uzaludnost u igranju

fatalne žene,

kojoj je on nježnim zagrljajem,

s lica skinuo osmijeh lažne sreće.

Došao je toga dana

s buketom mira i slobode u rukama

šireći ljubav nad umornim srcem

i naučio je da povjeruje

u ljubav, san i zvjezdanog orla

kojeg je uvijek sretala na granici između sna i jave,

u maglovitim svitanjima koja su suncu zatvarala put

do njenog godinama uspavanog srca.

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=20890