"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske

a ljubavi ne bih imao

bio bih mjed što ječi

ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar proricanja

i znao sva otajstva

i sve spoznaje

i kad bih imao svu vjeru

da bih i gore premještao

a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

...

Ljubav je velikodušna,

dobrostiva je ljubav,

ne zavidi,

ljubav se ne hvalisa,

ne nadima se;

nije nepristojna,

ne traži svoje,

nije razdražljiva,

ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi,

a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.

(I. Korinćanima 13)

 

 

Povedi me dragane noćas do Semiramidinih vrtova, da mramornim terasama udahnem dušu i da cvijetovi ljubavi nikada ne uvenu, da se obznani alkemijsko vjenčanje u našim dušama, da rajsko carstvo proširi svoje dlanove i obgrli nas purpurnom vječnošću. Povedi me ti bliskosti ljuvenog žara, ti daljino nepostojećeg košmara, ti žudnjo žuđenih nemira za mjesečevim sjajem, odvedi me u ovu noć zvukom davnog psalma. Zaplešimo ponoćni tango, budimo neobzirni prema odurnoj zvijeri koja vreba u potaji tamnih koridora podsvjesti. Otvorimo okna zapretenoj strasti, rastvorimo kapije zatomljenoj želji i propustimo ljubav u odaju samoizlječujuće blistavosti. Zaigrajmo igru sa staklenim perlama, probudimo majstora ludensa dozvolimo mu da bude snubok našoj sreći, da privide tuge odagna u odaje ledenih dubina zaborava. Osluškujem starozavjetnu pjesmu iskonskog vjetra, čujem parafraziranje tužaljke i njeno pretakanje u čaroliju zahvalnice bogu sretnoga trenutka. Na ognjištu ove noći vidim siluete vestalki koje tkaju svilenkasti veo oko ognja ljubavi i obznanjuju tajnu bdijenja nad ognjilom istine. Psalm ljubavi se ozrcalio u ovome ovdje i ovome sada.

http://sretan-trenutak.blogspot.com