Uzdignuta iznad kruga ovozemaljske istine, odnešena snagom aerodinamike u sazvježđe početka oćutih prelazak iz pravremena u vrijeme. Spoznah titraje uzlaznosti, snagu ascendenta na Levantu sna i iskrenje znanja, ljubavi i vjerovanja u središtu devetog polja na jugozapadnoj strani životnog neba. U sedmom sudbinskom polju tog čarobnog trena, u kući rodoslovlja sjaje oči boje sna i pozivaju me pod zvjezdozor porijekla, u kaleidoskop svete krvi, u blješteće kristale trajanja. Iz zjenice  praskozorja izranja poezija drevnih oceana ispisana bezriječjem tišine. Svjest grli taj tren i zatvara ga u dubinu tvojih očiju. Na delti vječnosti vidjeh uranjanje zelene rijeke u aqutorij ljubavi, osjetih sjedinjenje doline suza sa beskrajem ćilibarske nježnosti. U punini tvog pogleda oćutih nestajanje bolnih uspomena i bujanje bezimenih osjećanja. Zlaćana spirala nebeskog bespuća se ovijala oko srca i odnosila ga u ljuvenu zemlju žuđenih zagrljaja.  Stajao si uz mene i oživljavao učmalost nepostojanja u polusvijetu punom tugaljivih vapaja za ljubavi koja u svom postojanju ne podnosi osrednjost strasti i bezvoljnost žudnji. Na oltaru jutrenja je plamtio plam besane noći pune obojanih mirisa naše spoznaje. Krenusmo ka trgu cvijeća da izvršimo darovano nam poslanje i sudjelujemo u buđenju čovjeka iz strahovanja pred nevidljivim ubojicom ljubavi.

Na obzoru srcozorja zasja natalna karta ljudskosti. Dvanaest kuća sjedinjeno u jednu jedinu, u središnju točku iz koje nam se smiješilo sunce. Držali smo se za ruke i osjećali titraje dlanova koji su nam se pridruživali u tom kolu sreće. Sunce je slijevalo toplo zlato na lica sretnih ljudi i prebražavalo ih u osmijehe blaženosti.

http://umijece-vremena.blogspot.com