Ples srca u beskraju uma? Vječna igra svjetlosti i sjene, ples sudbine odbjegle sa otoka Kronosova svijeta? Nad treptajem čovjekova uma vjekuje još uvijek pitanje drevno, što čovjeka Čovjekom čini, ono tjelesno, duševno ili ipak ona u dubini duše lepšava vila, nježna i snažana kao legendarni treptaj leptirovih krila? To čudesno biće otkucaje srca broji, duše meki dah kroji i rijekom krvi, tom ponornicom u kružnome toku, kao tajnoviti Ouroboros u čovjekovom ovozemaljskom roku romori.  Rijeka svete krvi, stvoriteljica kapljica što  kristale konačnoga tijela hrane i na delti oceana snova grli život plimom vječnih osjećanja koji dušu od nesreće brane. 

Iz dubine duše vruljom uzbuđenja u srcu izranja, taj nečujni treptaj leptirovih krila što ponekad  u nutrini nježnoj uragane stvara. U podsvjesti tajnoj, u špilji drevnoga Platona, lepršava vila život sjenkom svojom kruni, ona je življenog života vječna svjetla sjenka, čovjekova sudbina, taj odbjegli treptaj Kronosova oka. Kada se strahovi u tami srca množe, neki osjećaji tajni, emocije davne mulj u kapljicama krvi talože, dobra vila, kristalne kristale hladne sante leda, u dubini oceana snova, treptajem svojih svilenkastih krila u kapljice sreće pretvara i valovima novih snoviđenja pjenušavu kupku radosti i veselja stvara. 

Treptaj leptirovih krila, nježan lahor sudbine odbjegle iz proždrljivog Kronosovog oka, drhtaj što tek kožu dira i treptajem nježnim sedefastu školjku u dubini srca, na pješćanom žalu ljudskoga života sniva. Misao, taj treptaj Kronosovog oka u kojem se prošlost u sadašnjost slijeva, trepti snagom i nježnosti snenom, misao taj čudesni lahor sličan lepršanju leptirovih krila.

http://sretan-trenutak.blogspot.com
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28903