U moralnoj uzročnosti sanja, u životu, karakteru i sudbini prapostojanja se zrcali srcograd pun željenih istina. U tišini noći osluškujem glas praiskona i slijedim putanju sectio divina, sjedinjujem se sa zlaćanom spiralom koja me svojom dinamikom odnosi u tvoj zagrljaj. Povijest ljubavnog žara se odigrava pred oknima srca. Vidim otvaranje sedefa na žalu života i sjaj tvojih očiju, bljesak vječnosti koja tka tkivo ljubavi. Tvoj dah je vjetar koji raspršuje kristalno sjemenje ljubavi Epirejem moje svijesti. Tvoj pogled je iznjedren sa žrtvenika Lunina hrama i snagom Artemide, boginje lova na spoznaju zaokružuje ovaj tren u bezvremenost trajanja u snu. Tvoje ruke su koljevka moj smislenosti, a tvoj glas tišina mojoj uzburkanoj svjesnosti. Snagom svoga pogleda prodireš do dna, uranjaš u srž sedefaste školjke koju skrivah od pohlepnih pogleda tragača za biserima. Nad pejsažem dušograda caruju bog ljubavi i bog veselja, apolono- dionizijska opijenost koja životu daruje smisao. Nad hramom blaženstva blješte zvjezde tvoga neba i ucrtavaju putokaz ka sreći. Svojim dodirima si bezdan vremena pretvorio treptaj Kairosovih krila i njegovu vagu umirio skladom osjećanja. U ovom trenu buđenja u snu vidim vrtnju kotača sudbine, praesenciju karme iz koje izvire rijeka vremena. Gledam središnju točku samsare, hram ljubavi sa čijeg oltara si donio ognjilo žudnji i zapalio vatru na ognjištu života, preobrazio ga u rapsodiju boja, simfoniju mirisa, sonatu okusa i baladu milovanja. Volim ovaj san pun sanja iz kojeg se nikada ne želim probuditi.

http://umijece-vremena.blogspot.com