Aristotel reče da se filozofija rađa iz udivljenog čuđenja, iz čuđenja pred bivanjem, čuđenja pred bivanjem u vremenu, pred pred bivanjem u ovom svijetu gdje postoje i drugi osim nas.  Iz čuđenja, žudnje i čežnje se rađa poezija, kaže Borhes.

Postoje pjesnici koji to čuđenje pretaču u jezu. Kod Maurica Maeterlincka se redaju magloviti motivi prožeti vječnim nespokojem, princeza koja gladuje u kuli, mornar u pustinji, noćne ptice među ljiljanima, starac osluškuje korake smrti koja ulazi u kuću. Iako je pisao o strahovima, tugama, neostavrenim snovima o termitima i pčelama kao navadama bića, koje su Vergil i Shakespeare veličali, njegova djela zrače snagom poezije i ostavljaju kristalni trag u našim osobnim bibliotekama. Maurice Maeterlinck je 1911 dobio Nobelovu nagradu. Maeterlinckovo pjesničko, esejističko i dramsko djelo biva uzorom mnogim književnicima, od Rilkea do Ionescoa.

" Plava ptica", poetična priča u šest činova i dvanaest slika, praizvedena u režiji Stanislavskog u Moskvi 1908., doživjela je brojna uprizorenja i ekranizacije širom svijeta sve do današnjih dana. Prošlost postaje prostor voštanih figura koje cijelom djelu daje značajke dramskog simbolizma. U čitaocu i gledaocu budi vanredan osjećaj, uvodi ga u nadnaravnu scenu, šapće mu o moralu, dubokoj humanosti, poziva ga u  kontemplativan čin sreće. Jedne zimske noći, dječak Tiltil i njegova sestra Mitil upoznaju vilu Berilin koja dolazi u njihov san da bi ih poslala u potragu za Plavom pticom. Susret sa Vilom donosi djeci novu sposobnost sagledavanja tajnog života stvari i životinja iz njihovog svijeta pa tako Pas, Mačka, Voda, Vatra i Kruh postaju njihova pratnja na putu kroz svijet fantazije u zemlju uspomena  kojem susreću svoje praroditelje, dvorac noći i carstvo budućnosti u kojem upoznavaju djecu koja čekaju da se rode. Priča o Tiltilu i Mitil se bavi velikim pitanjima kao što su život i smrt, prijateljstvo,ljubav, odanost i izdaja.  Potraga za Plavom pticom je potraga za srećom, a na djeci blizak način, govori o njenoj relativnosti i neuhvatljivosti. U vilinskom i snolikom svijetu, u traganju za Plavom pticom, simbolu sreće, dvoje siromašne djece tajnu života i sreću na koncu pronalaze u samom traganju.

Njegove misaono- osjećajne slike još uvijek blješte na nebu književne države i mi ih možemo pretvarati u svoje osobne slike, možemo slijedeći ljepotu njegova izričaja učiti kako se ispisuju osjećanja osjećaja. Njegova poezija postaje cvjetna livada koja nam ucrtava mirišljave staze razgranatog vremena i slijedeći misao Aristotela mi možemo, uma izoštrenog ljepotom stiha , ispisati svoje misaono- osjećajne slike zvjezdanim slovima svoga neba.

U traganju za simbolom sreće koju osjećam kao lepršavu plavu pticu u dubini svjesti, osjećam tvoje ime upisano zvjezdanim slovima u moje misli. Tvoje ime se zrcali u kapljicama morskih valova i bjelini školjki, blješti u ljubičastom baršunu praskozorja i grli me svjetlošću koja se purpurom sutona spušta sa orkanskih visova neugasivih žudnji. Volim slova kojima izgovaram poeziju tvog postojanja u dubinama oceana  svijesti, volim zdenac vremena iz kojeg istječe ljubav i širi se ravnicom trenutka. U titrajima tvog imena izgovorenog snagom rascvjetanih pupoljaka osjećam pjenušavu kupku sreće i milost postojanja u simfoniji boja. Utapljam se u tvom pogledu i slavim radost odkucaja srca ugnježđenog u zjenici oka vječnosti. Gledam tragove uspomena u riznici pamćenja i vidim naše nebo razasuto beskrajem kao baldahin nad krevetom od maslinova drveta. Osluškujem šum oceana i znam da je to zov delfina koji zlaćanom spiralom bezvremene melodije pozdravljaju tvoj dolazak, tvoje sidrenje u luci snova. Čudesna je ova sonata od purpura koji me omotava tkivom tvoga imena, čarobne su ove strune koje kapljicama pišu note o vrelu vremena i odnose me u vrtlog vretena našeg zajedničkog univerzuma. Predivno je pogledati u krošnju stare masline i njenim plodovima brojati poljupce i osjećati izvor ljubavi u predvorju  vječnosti.  

 http://sretan-trenutak.blogspot.com