A ŠTO, OVO TI NAŠE MORE NIJE DOVOLJNO DOBRO ?!…

Najljepše dane ja sam proveo u šumi Medvjednice u blizini Zagreba. I nema nikakvoga spora da je to jedan od najljepših kutaka Hrvatske Ali su ljudi naopaki, ima nešto sudbonosno što ih čini takvima kakvi već jesu, a oni su puni predrasuda, primitivni, patrijalhalni, nacionalno ograničeni I zatucani ….i sigurno je da nitko bolje nije opisao stanje suvremene Hrvatske I Zagorja od velikoga Miroslava Krleže. Ali to je inače fakat balkanskih naroda za koje je I sam Dvorniković govorio da su ljudi po svojoj prirodi kulturno zaostali ali I pored toga jedni od najtalentiranijih naroda Europe.

Bijaše jedna takva zgoda u kafani familije Borovec u samome centru Gornje Bistre pa ja tako u nevezanome razgovoru uz gemištek izjavim: “ A ja sada idem u drugu zemlju, na Pacifik…” Jer ja baš bijah podnio zahtjev australijskim vlastima u Beču I kasnije Berlinu da se obnove moje vize za Australiju jer je život u Hrvatskoj već tada bio neizdržljiv. A jedan , očito jako mudar Zagorec , o kojem sam ja inače imao visoko mišljenje pa ga navodio kao primjer poštenoga Hrvata...pred tim velikim kafanskim društvom progovori : “ A što, ovo ti naše more nije dovoljno dobro?! “ A da sam kojim slučajem izjavio da idem provesti ljetovanje na jadranskome moru onda bi mi on sigurno uzvratio : “ A što misliš, da je to tvoje.!?”

Pa nije onda čudno da sam zbog toga licemjerja I zloče u pogledu vlastite nacionalnosti na koncu odlučio odseliti iz zemlje kao što je to učinila cijela generacija mladih ljudi nakon mene jer nisu mogli podnijeti toliku nevolju, siromaštvo, izolaciju, ograničenosti svake vrste, protekciju I korupciju ljudi koja je opće stanje duha naroda… I još zbog koješta drugoga….Danas mi se čini da sam odlaskom iz Hrvatske uspio , zajedno sam svojom malom familijom, preživjeti vjerojatno najteže vrijeme neizvjesnosti I beznađa u proteklih nekoliko stoljeća života naroda.

Zlatan Gavrilović Kovač