Riječi, koje zvjezdanim slovima nutarnjeg neba ispisasmo u brevijar života, ne postoje u vokabularima tuđica, nema ih u rječnicima jezika, ne mogu se naći u tuđim mislima, ne zrcale se u tuđim srcima. U trojstvu svakodnevice one su rajske ptice, vjesnici neba, otajstvo našeg života. Ogledaju se na obzorju našeg vremena, izranjaju iz zagrljaja oceana snova i nutarnjeg neba, lepršaju kao leptiri na našim usnama i prenose sjeme ljubavi u žižu bivstvovanja. Riječi, naše riječi su čuvarice neizgovorljivosti osjećanja, nečujne ptice naših svitanja, nevidljive siluete naših zagrljaja, nemirne zvjezde padalice našeg svemira, mirne kaplje u bujici naših žudnji. Iznjedrene iz maštovitih sutona one postaju vatra, plameni jezici ognjilo strasti, Kondor slobode na čijim krilima lebdimo ljubičastim daljinama i sretni vraćamo u purpurna praskozorja svijesti. Naše riječi su bjegunice svjesnosti, svjedokinje bjekstva iz stvarnosti, iskre vječne vatre na Olimpu želja, strune tkiva sanja, srebro punog Mjeseca, zlatne niti nutarnjeg Sunca koje skladaju rapsodiju boja, simfoniju mirisa, sonatu okusa i odu sreće našoj ljubavi. Nježne kao svila ružinih latica, nošene lahorom sreće one grade Empirej, kraljevstvo u kojem ne postoje vrata, carstvo koje ne poznaje ključeve, svijet sudbine ucrtan reljefom naših osjećanja. Osluškujem tišinu i čujem bezglasje riječi, vidim ih u dubini tvoga pogleda, u ljepoti tvojih kao jantar zlatnih očiju iz kojih izliječu rajske ptice i u moje srce prosipaju sjemenje sretnih trenutaka.   

http://umijece-vremena.blogspot.com