U kapljici kristalne rijeke života izranja toplo zlato, pretače se u njenu srž i budi usnule leptire u  dubini spoznaje. Osjećam moć i blaženstvo ovog jutrenja. sretna sam. Pobijedih nutarnjeg Kerbera, pripitomih vuka koji zavijao na dverima duše, izađoh u ovo svitanje slobodna i sretna. Na vlatima trave blješte suze noćnog neba, rosa miluje ovo buđenje nježnošću protekle noći. Jesen mi daruje miris zrelog grožđa i obečava krštenje mladom nektaru, eliksiru života. U krošnji starog kestena, požutjeloj od umiranja ljeta, ševa objavljuje srcu ovu svetu nedelju, dan mira i spokoja. Tišina praskozorja me grli nadolazećim osjećanjem blaženstva. Na horizontu srcozorja  blješti zlatna hostija, sakrament sreće i daruje mi biserje donešeno sa oltara iz hrama ljubavi. Školjka na dnu oceana snova šumi baladu o prohujalim tugama. Ne želim znati koliko je godina trebala da zagrljajem pjeska i pjene rodi dragulj u kojem se karati umnožavaju disanjem srca. Ne želim znati koliko je stoljeća proteklo od njenog objavljivanja na žalu života. Ne želim znati koliko sretnih trenutaka niže nisku kojom me ljubav sidri u srcu vremena. Volim ovo svitanje, volim svako svitanje ljubavi u kojem srce diše ritmom tvoga postojanja u njemu. I sretna sam.

http://umijece-vremena.blogspot.com