Još kao djete je bio drugačiji od drugih, bio je svoj i nedodirljiv, bio je već onda ono što je kasnije uistinu i postao, tajnovito biće puno neizgovorenih istina. On, to je bio nezaboravan susret djece u okrilju odraslih razgovora. Otišla sam tražeći istinu u ljubičastom kozmosu bezvremena. On je ostao na ognjištu vremena. Rijetko smo se sretali, drugi su mi pričali o njemu, ali on je za mene ostao sjećanje na ona davna poslijepodneva u jednom stanu punom mirisa knjiga, svjetlosnog zagrljaja svijesti i zvukova znanja. Dugo je bio zatvoren u vremenu nepostojanja, zaustavljen u uzdizanju ka odgovorima u čijim pitanjima se više nisu nazirali početci. Podnosio je neznanje zbog znanja koje je u njemu sagorjevalo plamenom životne svijeće. Dugo je ležao na  Solženicinovom odjelu odvojen od knjiga čijom srži  je hranio dušu. Otišao je zagledan u daljine, otišao je u svoje nedopričane priče, u neke svoje nedosanjane snove, krenuo je tajnovitim putem ka neželjenoj slobodi. Vijest o njegovoj očekivanoj smrti je, kao nepozvani gost, u meni probudila osjećaj praznine, u svijesti stvorila ogromnu crnu rupu koja guta mogućnost ponovnog susreta u zagrljaju zrelosti. Brojač trenutaka njegove sudbine se zaustavio na davno upisanom broju i onda otvorio svjetlosna vrata vremena iza kojih više nema vremena za dokone razgovore o kraljici literature, nema vremena za odgovore koji se naziru u pitanjima jer tamo u bezvremenosti trenutak uistinu postaje vječnost. Nisam čula odjeke njegovih koraka u odlasku, ostao je samo njegov svjetlosni trag u mojoj duši i spoznaja vremena i istine koja mi govori da u našim životima sve češće gasnu životne svijeće i zatrepere vječna svjetla koja znače kraj našeg ovozemaljskog puta. Njegova životna knjiga se zatvorila prerano, jer kada ode prijatelj uvijek je prerano. 

http://sretan-trenutak.blogspot.com

http://dinaja-dinaja.blogspot.com/

http://umijece-vremena.blogspot.com/