"Banket u Blitvi" je roman Miroslava Krleže napisan u tri dijela koji su objavljeni 1938., 1939. i 1963. godine.

 

Radnja je smještena u Blitvu, fiktivnu zemlju na sjeveroistoku Europe, koja je nakon stoljeća tuđinske vlasti i političke nestabilnosti postala samostalna država pod diktatorskom vlašću okrutnog poručnika Barutanskog. Priča prva dva dijela bavi se povijesnim i političkim temama Blitve i dvama istaknutim suvremenim ličnostima: diktatorom Kristijanom Barutanskim i odmetnutim intelektualcem Nielsom Nielsonom. Treći dio, napisan znatno kasnije, ponajviše se koncentrira na Nielsonov život disidenta, njegove osobne nedoumice te razna pitanja iz prošlosti i sadašnjosti koja ga počinju progoniti.

 

Djelo je kritički prikaz situacije iz međuratnog doba kad su Europu potresali nacionalistički nemiri, iredentizam, ratobornost državnih vođa, zatiranje građanskih sloboda i propadanje demokracije pred rastućim totalitarizmom. Iako mnogi čitatelji u priči prepoznaju situacije i ličnosti iz monarhističke Jugoslavije, Krleža je u tekstu objavljenom povodom izdanja trećeg dijela objasnio da je roman inspiriran atmosferom koja je tada prevladavala u cijeloj Europi, a likovi ne simboliziraju nikakve stvarne ličnosti nego tipične predstavnike određenih društvenih skupina i svjetonazora.

Roman obiluje esejističkim ulomcima u kojima se obrađuju razne teme, ne samo iz europske povijesti i politike, nego i one filozofske poput odgovornosti, morala, Boga, bitka, prirode, umjetnosti, smisla života, smrti i ljudske sudbine. Djelo je prilikom objavljivanja prošlo prilično nezapaženo, ali je naknadno steklo popularnost i prevedeno je na nekoliko jezika.

A onda se u jednoj karnevalskoj noći, na stranicama Krležina djela pojavila Leda koja u našoj svijesti traje već vjekovima.

 

"Živimo u trenutku kad je u velikom hrvatskom korupcijskom prasku nastala čitava kasta Klanfara i Glembajevih..., kada se po vilama plijene slike starih i novih majstora stečene na račun zaduženog naroda... u trenutku kad s naslovnica vrište cijele regimente golišavih Leda...”. Te je riječi  zapisao  Boris Svrtan uoči premijere u Gavelli.

 

"Ništa što se može dogoditi između jednog muškarca i jedne žene nije tako važno te bi o tome trebalo naročito razbijati glavu.", govori nam Miroslav Krleža kroz usta jednog od svojih likova, dok nam cjelinom "Lede" poručuje upravo suprotno. Ovaj ponajprije glumački komad, odličnih dijaloga intrigantnih situacija i višeznačnih odnosa, podjednako je komedija, koliko i salonska drama; "ljubavna igra", koliko i egzistencijalna melodrama.

No žanr je manje bitan, dok god nam se Krležini likovi obraćaju s takvom, kazališnom i životnom, plastičnošću i uvjerljivošću, dok god je njihova "nepodnošljiva lakoća postojanja" toliko suvremena da imamo dojam kao da smo zakoračili u tekst nastao sada, u vakuumu početka 21. stoljeća.

 

http://recenzije.wordpress.com/2011/01/26/miroslav-krleza-leda/