Ezoterija je vrsta religijskog učenja koja se bavi zakonitostima vidljivih i nevidljivih svjetova, skup tehnika, metoda i načina koji pomoću duhovnog djeluju na prirodu i omogućavaju spoznavanje tajnih zakona o životu.

To su alternativne metode (poput kristaloterapije, tarota, yoge, meditacije, hipnoze, bioenergije, reiki, numerologije, astrologije), čiji je cilj harmonizacija poremećenih sveukupnih životnih odnosa.

Osobe koje se bave tim alternativnim metodama vjeruju da ezoterija nudi pregršt odgovora za otkrivanje nepoznatih događanja oko nas, te da može biti rješenje za mnoge životne probleme.

Ezoterija je, zapravo u obliku astrologije, postala religija širokih masa koje su odgojili masovni mediji. Ona zadovoljava potrebe ljudi kojima je to važnije od prave istine, što najbolje možemo vidjeti na primjeru reinkarnacije, čija je glavna teza da osoba koja je učinila neke velike pogreške u životu, može ih ispraviti u nekom drugom životu.

Drevni učenjaci i filozofi su ezoteriju učili samo mali broj odabranih učenika, to je bilo nešto što je skriveno i tajno, namijenjeno uskom krugu ljudi.

Stručnjaci koji smatraju da iz različitosti kultura proizlaze različiti obredi i doktrine, su okultisti. Okultizam je najvažnija od tri kategorije ezoterije.

Prva kategorija je religijska ezoterija, posvećena tradicionalnim aktegorijama poput budizma ili kabale. Druga kategorija je filozofska ezoterija, poput npr. New Age-a. Okultizam je srž alternativnih metoda ezoterije, to je sve ono što ljudi poduzimaju da dođu do tajnih moći. On se isprepliće i poistovjećuje s magijom, a na te magijske radnje nadovezuje se ezoterizam i zajedno čine cjelinu čiji teze su bliže filozofiji nego religiji.

Sociolozi su uporno pokušavali otkriti uzroke nastanka i širenja ezoterije i okultizma. Objašnjenje su pronašli u marksizmu, i postavili teoriju da se ova vrsta religioznosti munjevito proširila kao posljedica globalnih, ubrzanih promjena u društvu, to je izraz nezadovoljstva i bunta protiv takvog društva. Laički rečeno, društvo se pobunilo protiv udaljenosti između čovjeka i prirode, raspadanja tradicionalnih zajednica, te rascjepa između javnog i privatnog života.

U religijskom konceptu nejasno je određena granica između “službene” i “alternativne” religije. Ova druga, prema ezoteristima, ne prkosi “službenoj” religiji i znanosti, već joj daje sasvim novi oblik na višoj razini.

Autor: S.Š.