Uz Gral je vezana i istina o danas neslužbenoj svetici, a za instituciju samo 'preobraćenoj bludnici u vječnom kajanju' – Mariji Magdaleni. Ona je uvijek bila važna ličnost Crkve Ljubavi. Česta izreka vitezova bila je 'onaj tko najdublje zaviri u Kalež vidjet će Mariju Magdalenu. Crkva Marije Magdalene suprotnost je Petrovoj crkvi. Njegova - kruta, dogmatska, okrutna prema svima koji se nisu slagali s utvrđenom doktrinom. Njezina – sama ljubav.
Kada je Petrova crkva postala 'stijena', Marija Magdalena izbrisana je iz prihvaćene doktrine, osim na mjestima gdje se pojavljuje kao grešnica koja je izlila skupocijenu mirru na glavu Krista. Izbrisana i ništa se o njoj nije znalo. Ali upravo u vrijeme rušenja starih dogmi i rashipnotizacije, javlja se živi interes za Mariju Magdalenu. Pišu se knjige, snimaju filmovi. Kao da se budi iz dubokog sna koji je trajao dvije tisuće godina.
I dobiva svoj prijestol: čuvarica Grala, bezumnica ljubavi kakve nema na zemlji, model za oponašanje kako bezumno uljubiti se u Krista najčišćom svetom ljubavlju. Ona je najveća svetica i pomazanica koja od smrtne boli začinje bezgrešno, i rodivši malog Josipa nastavlja Kristovu tajanstvenu dinastiju, dinastiju Grala. Na tisućama stranica može se opisati povijest Marije Magdalene. 'Gdje god da bude propovijedano Evanđelje, neka se spomene ime njezino' – Kristove su riječi nakon što je u svom bezumlju izlila skupocijenu mirru.
Ali institucija nije slušala Krista, već ju je degradirala do 'bludnice koju je On čudotvorno očistio'. Krist je napisao Evanđelje o Mariji Magdaleni, Evanđelje kakvog nema na Zemlji. Pored Posljednje večere dogodila se i Bračna. Na Posljednjoj On je pričestio iz Kaleža. Na Bračnoj se sjedinio s njom u besmrtnim tijelima. I obožio običnu smrtnicu – svetu Mariju iz Magdale.
Ona je od Njega primila Njegove sastave i njegov početak. To je najveća od najvećih, najtajanstvenija tajna Grala. Marija Magdalena bila je prva čuvarica Grala. Ona biva uznesena u Kraljevstvo kao najveća svetica, a na Zemlji ostaje Gral koji se mistično pojavljivao i iščezavao. Nastao je sveti red katara koji su bili čuvarima ostavštine Grala. Katari su učili kako je lako postati svetim. Imali su jedinstvenu povijest skrivenu od svijeta kao što je bila skrivena i istina o Mariji Magdaleni. Bila im je zajednička besmrtnost – a besmrtna je jedino ljubav. Ljubav kao najveća tajna. Kao eksplozija srca. Kao Krist i Marija. Let. Ljubav kakve nema na zemlji, a opet je nema ni na nebu jer je svojstvena samo bogočovjeku – umnoženom Božanstvu.
'Navodno od katarstva danas nije ostalo ništa. I nije ostalo, reklo bi se ni jednog katara. No ja ću reći ovako: ničega osim katarstva i nije ostalo u svijetu.' (o. Ioann)
Pročitati ovaj citat i svaki puta poput golubice uzletjeti do neba. Kakva perspektiva, kakav optimizam, kakva krasota za čovječanstvo. Univerzalna duhovnost koja dolazi od velikog pomazanika druge kataro-solovjecke Golgote, iz velike ruske patnje, od učitelja savršene i čiste ljubavi – svete Minne, oca Ioanna.
On sjedinjuje praksu i mistiku katara na zapadu i slaveno-teogamita na istoku. On otvara zapečaćenu stranicu u ljetopisu velikih tajni čovječanstva. Uskršava Veliku Crkvu Ljubavi i čovjeku vraća kraljevsku lovorovu krunu, čineći ga dostojnim primiti mnoštvo darova kroz Mariju – Premudrost, a najveći dar je Vječna ljubav i vječni život od Ljubećeg Oca i Duha Svetog Obožitelja.
VITEŠTVO DJEVIČANSTVA
Tko opjevat će naše prekrasno viteštvo
Noću ne spavaju, kao stupovi molitveno uzvisuju se
Nad svijetom svim, uzlazeći u odaje Najslađega
Oca našega neusporedivo nadilazećega
Čisto na vazda utisnutoga
Posred svijeta bremenoga i trunećega.
Ja zovem te nutarnjim telefonom
Kao Oca našega El Eliona,
Kad nadrijemaš se slušalicu uzmi i odgovori:
Tko može viteštvo djevičanstva opjevati?
bglavac
irida
